Pandemija Coronavirusa u BiH

Članci

Mr.sc. Nuna Zvizdić, Sarajevo, April, 2020

BiH je duboko polarizovana država, vođena od strane slabih vlada koje poslednjih tridesetak godina nisu radile u najboljem interesu svojih građana i naroda. Živimo u decenijskom fundamentalizmu nacionalističkih politika koji nas stalno drži u društvenoj i političkoj krizi, na rubu novog rata.  A sad je stigla kriza izazvana pandemijom bolesti COVID 19 i primorala nas na totalni reset. Ova kriza pokazala je sve slabosti u resorima finansija, zdravstva, privrede, rada i socijalne politike, kulture i sporta. Negativne posljedice su neminovne.

Stručnjaci ističu kako će se pandemija Coronavirusa odraziti na budžete u BiH na svim razinama. U izvještaju „COVID-19, ekonomske posljedice za BiH, mjere i rješenja“ kojeg su ekonomisti uradili za Fondaciju Friedrich Naumann Sarajevo (fondacija je osnovana od strane njemačke liberalne stranke FDP – op.ur.), navodi se da će za saniranje negativnih posljedica samo u 2020. godini biti potrebne dvije milijarde konvertibilnih maraka (milijardu eura).

Zdravstvo iako na prvoj liniji odbrane od virusa susreće se sa puno problema.  Ne zna se ko propisuje algoritme (jasni prikaz sadašnjih prava pacijenata i zdravstvenih radnika u njihovoj primjeni) i ko je zadužen za tačno provođenje. Ne poštuju se preporuke SZO(WHO) o testiranju što većeg broja građana.Kapaciteti javnog zdravstvenog sektora za testiranje Corona virusa, ne mogu zadovoljiti realne potrebe. Bolnice su skoro prestale sa pružanjem usluga pacijentima koji nisu zaraženi ovim virusom.

Na žalost nismo društvo koje se znalo nositi sa ovom krizom. Sporo smo obavljali testiranja, pratili situaciju i izolirali djelove opština, kantona i entiteta pogođenih infekcijom. Zbog toga nismo ni mogli vidjeti koliko će se zaraza brzo širiti a ni predvidjeti naše adekvatne odgovore.

Oko 28.000 radnika radnika u Federaciji BiH (FBiH) i oko 2.000 radnika u Republici Srpskoj (RS) ostalo je bez posla od polovine marta 2020. godine, kada je u BiH intenzivirano provođenje izvanrednih mjera za sprječavanje širenja zaraze koronavirusom.

Najugroženija je uslužna djelatnost. Posebno su stradali ugostiteljstvo, trgovina, ali i prerađivačka djelatnost. Na udaru su se uglavnom našli radnici malih i srednjih preduzeća.

Kasni se sa konkretnim mjerama, posebno u entitetu Federacija BiH.  Zatvorene su mnoge zanatske radnje, mala i srednja preduzeća. Vlasti u vrijeme pandemije korona virusa žele promijeniti Zakon o radu i udovoljiti poslodavcima kako bi se uveo institut čekanja i kako bi poslodavci jednostrano mogli upućivati radnike na godišnji odmor ili donositi odluke o skraćivanju radnog vremena.

Velike firme će se lakše i brže oporaviti, ali male kompanije i obrti neće. Strah od bolesti će biti i dalje prisutan, a to će se odraziti na ugostitelje, turističke radnike, taksiste i tako dalje. A veliki broj ljudi kod nas radi upravo na tim poslovima.

Sva javna okupljanja su zabranjena. Zatvoreni su vrtići, škole, fakulteti, kina, muzeji, pozorišta. Jedna od glavnih preporuka ovdašnjih kriznih stožera ili štabova je bila i ostala zabrana izlaska iz kuće starijima od 65 godina i djeci mlađoj od 18. Mi ove ugrožene grupe smo više prisutne u virtualnom nego u stvarnom svijetu. Rad se iz ureda premjestio u kućno okruženje. Preko noći  život  je zastao i prilagodio  se novonastalim uvjetima sigurnosti i zaštite.

Stopa nasilja u porodici se povećala tokom ovog period zatvaranja u kuće, jer je najjednostavnije skrenuti agresiju, preusmjeriti je na one koji su nedužni, a uz to su i nemoćni. A to su najčešće članovi porodice koji vam ili ne mogu ili ne žele uzvratiti. Stres, konzumiranje alkohola i financijske poteškoće smatraju se okidačima za nasilje u kući, a karantenske mjere koje su uvedene povećat će sve tri. Socijalno distanciranje i samoizolacija koristi se kao oružje prisile i kontrole ponašanja od strane počinitelja, te tako zatvara sve “izlaze” ka sigurnosti i podršci.

U izbornoj godini (lokalni izbori planirani za oktobar), teško je čuti pristojan, brižan i zdravorazumski odgovor na virus od strane vladajućih politika i lidera. Svakodnevno u svojim izjavama totalne nekompetencije, dezorijentacije i egoizma  šire paniku i strah kojom se hrane njihovi potencijalni glasači. Preama isprobanim scenarijima pokušavaju socijalno nezadovoljstvo vlastitih naroda okrenuti u mržnju jednih prema drugima.

Kada  pogledam trenutno pozicioniranje žena u BiH,  mogla bi pasti u očaj. U BiH ni nijedna žena nije uspjela ući u Predsjedništvo kojeg čine tri člana. U Vijeću ministara nije ostvaren paritet muškaraca i žena. Na visokim političkim pozicijama su dvije žene,  predsjednica entiteta RS i  potpredsjednica entiteta Federacija BiH.U velikoj većini parlamenata ili skupština širom BiH ženske zastupnice su još uvijek nekažnjeno u manjini, iako je to u suprotnosti s demokratskom idejom parlamenta kao odraza stanja u društvu. Pet žena je na lokalnim izborima 2016, izabrano za načelnice općina. Jedna u entitetu Federacija BiH (Visoko) i 4 u entitetu RS ( Mrkonjić grad, Jezero, Kalinovik i Novo Goražde). CIK je predložio da se izbori odgode ali lideri političkih partija nisu pristali na prijedlog.

Šta nakon pandemije?

Dodik kaže: “ Bosna i Hercegovina više neće postojati”! Neki političari iz Srbije priželjkuju ujedinjenje Srba iz Srbije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore. Nije jasno gdje će se i kako će se dogoditi objedinjavanje. Virus, a on je i patogen i politički te nas može u ovim izvarednim situacijama odvesti u konflikt, mržnju, ugroženost i obespravljenost ako donositeljima politika ne uskratimo tu “priliku” da oni određuju naše identitete a ne mi sami, naučili smo tu lekciju u ratu.

Ako ne budemo imali trenutni odgovor solidarnosti čeka nas “još gori virus sebične indiferentnosti” koji prijeti da isključi i izolira iz oporavka mnoge društvene grupe kao što su migranti, beskućnici, Romi,LGB.

Koliko god da je ova  kriza globalna i dugotrajna, ekonomska i medicinska, ona nudi i priliku. Ovo bi mogla biti prva pandemija koja će u svim istraživanjima uključiti razlike u rodu i spou, uzimajući u obzir  ispitanike, istraživače i donositelje politika. Kreatori politika još uvijek prihvataju rodno neutralan pristup pandemijama. Predugo su političari prihvatali da brigu o djeci i starijim osobama mogu „raditi “ nezaposleni građani, uglavnom žene.

Istinski opseg tog ženskog neplaćenog rada, ova pandemija bi trebala konačno da razotkrije. Također ne treba propustiti mogućnosti za prikupljanje visokokvalitetnih podataka koji će biti korisni za budućnost. Na primjer, imamo malo podataka o tome kako virusi slični koronavirusu djeluju na trudnice, žene oboljele od karcinoma i mentalnih oboljenja, na siromašne žene, nezaposlene žene,  žene koje su ostale bez posla..

Mobilizacija “vlade” protiv virusa razotkrila je sve njene slabosti i haotičnost u upravljanju krizom. Svjedoci smo da uprkos svim razlikama koje postoje između koalicionih partnera na vlasti da one mogu djelovati zajedno ali i da ljudi mogu promjeniti svoje ponašanje u veoma kratkom roku. Iskoristimo ove spoznaje. Ova kriza nije katastrofalna kao rat ali imaće dalekosežne posljedice u svim oblastima života. Ovo je prilika da se solidarišemo i osnažimo da zahtjevamo promjene koje će drastično promjeniti sistem i društvo.

Srodni postovi